Jesmo li ljudi ili virusi?

Oni koji se sjećaju filma Matrix, možda se sjećaju i ''gestapovskog'' ispitivanja Morpheusea od strane agenta Smita. U jednom trenutku agent (kao stroj koji uzgaja ljude radi energije, a održava ih na životu stvarajući nestvarne slike u njihovim umovima o svijetu u kojem žive, točnije 2000. godine naše ere) govori Morfiusu: ''Jesi li znao da je prva Matrica stvorena da bude savršen svijet, gdje nitko ne pati? Gdje bi svi bili sretni.  Doživjela je propast. Nitko nije prihvaćao program. Izgubljeni su brojni ljudi. Neki su vjerovali da nemamo programski jezik kojim bismo opisali vaš savršen svijet. No ja vjerujem da kao vrsta čovjek definira svoju stvarnost bijedom i patnjom…

 

… Podijelio bih s tobom otkrivenje koje sam ovdje doživio. Došlo mi je dok sam pokušavao klasificirati vašu vrstu i shvatio sam da vi zapravo niste sisavci. Svaki sisavac na ovom planetu nagonski razvija prirodnu ravnotežu s okolinom oko sebe. Ali vi ljudi, ne. Dođete na neko područje i razmnožavate se, i razmnožavate dok ne potrošite sve prirodne resurse. Preživljavate jedino tako da se širite na novo područje. Na ovom planetu postoji još jedan organizam koji se isto ponaša. Znaš li koji je to? Virus. Ljudska bića su bolest. Rak ovoga planeta. Vi ste kuga. A mi smo lijek (strojevi)…''

 

Ha-ha, reći ćete. To je SF filmom poetski sročeno naše bijedno stanje. Ali, je li to samo umjetnička fikcija ili zbilja?
Pa razmotrimo što Vede, najstariji spisi na planetu, proročki kažu.  U jednom od spisa (Srimad-Bhagavatam, koji je preveden i na hrvatski jezik) predskazano je doba u kojem sada živimo pod nazivom Kali yuga. Doba prijevara, licemjerstva, svađa i opće degradacije ljudi. Jesu li ljudi nekada bili napredniji i postupno se počeli degradirati, prepustimo gospodinu Semiru Osmanagiću da dokaže iskopavanjem podnožja bosanskih piramida. Ali po svemu sudeći, prema onome što drevni spisi govore i što se paralelno i dokazuje starim iskopinama starijim od 10000 godina,  što je tabu-tema među znanstvenicima, kao što objašnjava knjiga ''Zabranjena arheologija'' Michaela Kreme, ljudi su nekada bili napredniji. I civilizacijski, i ekonomski, duhovno, etički… u svakom pogledu. Može se pogledati bilo koji dokumentarni film o podmorju, o eksploatiranosti životinja u koncentracijskim logorima, o sječi šuma, promijeni klime… i doći će se do zaključka da strojevi iz Matrixa imaju pravo. Postali smo bolest planeta. Ili, kao što gospodin uvaženi Splićanin prof. dr. sc. Nikola Visković kaže: ''Čovjek je opasna vrsta, najdivljija i najopasnija životinja od svih…'' Maksim Gorki je rekao: ''Što je gordo biti čovjek. Danas nitko više ne bi rekao tu naivnost. Što je opasno biti čovjek, tehnološka životinja… „

 

Ne moramo se pitati govore li Vede istinu o degradiranom dobu Kali u kojem živimo ili jesu li piramide uistinu davale čistu energiju Sunca bez da se ugrozi bilo što drugo (održivi razvoj). Pogledajmo u svoju bližu prošlost. Proučimo obrasce ponašanja prije i sada. Primjerice, u Prvomu svjetskom ratu uglavnom su stradavali vojnici, a u malom postotku civili. Drugi svjetski rat nam donosi koncentracijske logore i oružje za masovno istrebljenje poput atomskih bombi namijenjenih isključivo  za ubijanje civila. Nećemo sada opisivati vedske opise ratovanja prije desetak milenija, u kojima je bilo izvan kodeksa napasti vojnika koji je pao s kočije, okrenuo leđa, nižega borbenog ranga i slično.

 

Na nekim sitnicama možemo vidjeti degradiranost u koju srljamo i na promjenama koje nam se događaju ispred kućnoga praga. Kao da nismo svjesni situacije, na to gledamo kao na nešto normalno i sasvim prihvatljivo.  Naprimjer, nekada se prema NK Hajduku odnosilo s ljubavlju i tako se poetski  to i predstavljalo po cijeloj Dalmaciji: SVU LJUBAV ČA SAN IMA, DA SAN TEBI… No danas se ljubav  sve češće zamjenjuje slikama nasilja i mržnje ili natpisima kao što je jedan od ovih na fototografiji  ispod.

Nemojte misliti da je ovo izoliran slučaj. Po mnogim kvartovima su naslikani (moramo priznati jako lijepo i umjetnički) i drugi grafiti s huliganima s maskama preko lica koji ponosno pale kante,  bacaju zapaljene boce i to sve s potpisom ljubitelja nekoga kluba. Gdje su nestali ljubavni stihovi s grafita? Zanimljivo je da nitko ne reagira jer sve degradirajuće promjene dolaze polako i mi se na njih navikavamo bez reagiranja. Al Gore u svome filmu o globalnom zatopljenju uspoređuje taj efekt s efektom zagrijavanja žabe. Ako ubacimo žabu u vrelu vodu ona odmah iskoči van. No, ako je žaba u vodi kojoj se postupno, blago diže temperatura – stupanj po stupanj – ona ostaje sve do smrti, dok se živa ne skuha. 

 

Glede promjena koje slijede, očito nagore, možemo samo zabiti glavu u pijesak i praviti se da se to nas ne tiče i mirno čekati kada ćemo ostati živi kuhani ili pak možemo smoći snage i nešto poduzeti. Pitanje je što se može poduzeti protiv velikih korporacija, vlada i općeg neznanja ljudi? Pa pustit ćemo neka odgovor dade veliki svjetski duhovni učitelj i vođa, A. C. Bhaktivedanta Swami Srila Prabhupada. On je u nekoliko navrata rekao: ''Ovom svijetu ništa ne nedostaje, osim SVJESNOSTI. Osvješćivanje ljudi uvelike može sve promijeniti. Osvješćivanje ljudi se trenutačno provodi radom mnogih nevladinih udruga u svijetu i rezultati koji su polučeni sigurno nisu ''pali s neba''.  Mnogi zakoni o odnosu prema životinjama, šumama, ljudskim pravima… promijenjeni su baš zahvaljujući radu naizgled malih, ali moćnih nevladinih organizacija. Npr. u SAD-u je vlada otkupila za ogroman novac od jedne korporacije koncesiju o sječi Sekvoja, tako da nam ta drveća i dalje mogu svjedočiti o događajima koji su se zbivali na planetu prije 5000 godina umjesto da budu posječena. Jedan dio zaštićen je nacionalnim parkom. Udruga  Prijatelji životinja u Hrvatskoj ''izvojevala'' je zakon o zabrani okrutnih cirkusa sa životinjama. Aktivisti Zelenih organizacija utjecali su na promjenu zakona o okolišu, smeću, industriji… Dakle, nade ima, ali čovječanstvo se mora probuditi.  Čak i ako smo svjesni da nešto ne ''štima'' i znamo lijek za promjenu, a ne poduzimamo ništa, onda je to, kako kaže Karl Marks, bijeda filozofije. Nemogućnost da filozofija promijeni egzistenciju čovjeka. Da filozofija postane djelo…

 

Ali vjerujte mi, nikada nije bilo lakše utjecati na promjene s tako malo promjena u svome životu.

 

Samo pripazite što jedete, organizirajte život u vegetarijanstvu i planet će vam biti zahvalan. Ne budimo virusi, budimo ljudi, mi to možemo, dokažimo da možemo…

 

Dođite u Vegehop i mijenjajmo svijet zajedno.

Dalibor Marić, direktor

Tags: