Sponzorstva u travnju

Vegehop je od veljače 2011. pokrovitelj rubrike ''Tema mjeseca'' Centra EDITOR PLUS.

 

Tema mjeseca travnja je HRVATSKI JEZIK DANAS, a u tekstu je riječ o hrvatskom jeziku od osamostaljenja RH do danas, s posebnim naglaskom na pjesme hrvatske estrade.

 

HRVATSKI JEZIK DANAS

 

Prenosimo vam dio teksta....

 

... No posebno je zanimljiv jedan svijet koji, htjeli mi to ili ne, uvelike utječe na sve nas: svijet hrvatske estrade – glazbenih izvođača koji svojim pjesmama svjesno ili nesvjesno utječu na jezičnu kulturu i vokabular svih nas. A tu se tek može pronaći mnoštvo pravih “bisera”! Unatoč tome što je vrlo nezahvalno jezično analizirati tekstove pjesama zbog tzv. pjesničke slobode autora, ipak neki naslovi kriju jezične propuste i nepravilnosti koji se ne mogu objasniti nikako drugačije nego – neznanjem. 

 

Osvrnut ćemo se ovdje samo na pojedine pjesme poznatijih izvođača nastale i izvođene od 1990. nadalje.
 

Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme tzv. dance-revolucije, iznimno je bila popularna pjevačica Davorka Ručević, koja je nastupala pod umjetničkim imenom Kasandra.

 

U svojem hitu “Nisi ti jedini” svojevremeno je pjevala:

 

Nisi ti jedini na svijetu
 i nismo mi sami na planeti…
 

Ovdje je evidentno da i sama rima nalaže svijetu – planetu.
 

Budući da je planet hrvatska riječ (muški rod), a planeta srpska (ženski rod), zaključujemo da je autoru (-ici) pjesme netko krivo sugerirao da je ispravno upravo suprotno. Dakle neznanje.
 

Nadalje, Alka Vuica u svojemu svojevremeno velikom hitu “Laži me” ima cijeli niz jezičnih nepravilnosti.
 

Već u prvom stihu (Kao da je prvi puta…) krije se jezični propust – pravilno bi bilo: Kao da je prvi put… No ovo bi se dijelom moglo ipak opravdati pjesničkom slobodom, poradi ritmičnosti i melodičnosti (što uostalom radi i velik broj drugih autora, primjerice Zlatan Stipišić Gibonni u pjesmi “Ovo mi je škola”: … drugi puta ću pametnije…).

 

Nadalje,  u istoj pjesmi Alka Vuica pjeva: … pitam da l' me voliš… i svejedno da l' me lažeš…

 

U ovim stihovima izrazitim se srbizmom smatra da l' (da li), a riječ je o jednom od općih mjesta za koje baš svaki lektor hrvatskoga jezika zna da mu nije mjesto u hrvatskomu jeziku i koje se može “bezbolno” izreći i na drugi način  – je l' me voliš, voliš li me; je l' me lažeš, lažeš li me.

 

Kada bi navedeni stihovi glasili: … pitam je l' me voliš…, odnosno: … i svejedno je l' me lažeš…, ritmičnost pjesme nipošto ne bi bila ugrožena niti bi dolazila u pitanje.

 

No slične primjere nalazimo u golemom broju pjesama s hrvatske estrade.

 

Ponajprije u uši upadaju vinkovačke Majke svojom pjesmom “Ja sam budućnost”, gdje refren započinje stihom: Da li ti se sviđam…

 

Sličan primjer nalazimo i u Gibonnija, čiji refren pjesme “Tebe nisam bio vrijedan” također započinje stihom: Da l' bi' te rastužio kad rekao bih da…, ali i u pjesmi Marka Perkovića Thompsona “Vjetar s Dinare”: … da li nam slavuji pjevaju u zoru… da li sada stari prikoviše pije… 
 

U Severininoj pjesmi “Kaži da l' je ljubav” upravo tako započinje refren, a u pjesmi dalje nalazimo: … ma da l' je ljubav… da l' se plače kad se ljubi…

 

Pjesma pak Tonija Cetinskog nosi naziv “Reci da li znaš”, a refren počinje ovako: Reci da li znaš, da li stvarno osjećaš…, dok TBF (The Beat Fleet) u pjesmi “Lud za njom” pjevaju: … da li znaš da mi ti kradeš miran san, da li znaš da te voli ne'ko s ove strane…

 

Napominjemo ponovno da se ovakve jezične konstrukcije prije svega mogu smatrati pjesničkom slobodom te ipak nisu ozbiljni jezični propusti, što se pak ne može reći za već spomenutu pjesmu Alke Vuice “Laži me” koja krije još jedan, ovaj put doista ozbiljan, jezični propust: već sâm naslov pjesme, kao i refren, potpuno je pogrešan – pravilno bi bilo reći (i pjevati): laži mi, a ne: laži me.

 

Dakle, lagati kome, a ne lagati koga. Isto vrijedi i za glagol savjetovati – savjetovati kome, a ne savjetovati koga. Ilustracije radi, u Alkinu primjeru, to je propust gotovo kao da pjeva: kaži me, a ne: kaži mi.

 

Identičan primjer nalazimo i u Colonijinoj pjesmi “Lagao si me”, gdje prvi stih refrena glasi: Lagao, lagao si me…, a već drugi je ispravan: … lagao, lagao mi sve…
 

Je li u ovim dvama primjerima riječ o pjesničkoj slobodi, procijenite sami, no naša je procjena da je i ovdje riječ o neznanju.
 

Bezbroj je primjera, posebice u pjesmama s područja Dalmacije i Dalmatinske zagore, gdje se može čuti da + prezent umjesto infinitiva (da živim, da kažem i sl. umjesto živjeti, kazati i sl.), no ovo nipošto ne treba smatrati ozbiljnijim jezičnim propustom, nego prije obilježjem kolokvijalnoga govora spomenutoga područja, a niti u standardnom se hrvatskom jeziku ne smatra nužnim konstrukciju da + prezent uvijek, beziznimno, zamijeniti infinitivom.

 

No puno je veći problem uporaba izrazitih srbizama kao što je glagol desiti (umjesto hrvatske inačice dogoditi), što je prisutno u pjesmama na području cijele RH:
 - Nina Badrić (“Kao u snu”): … i nešto se odjednom desilo tad… k'o prvi put desilo se, ne vjerujem…
 - Severina i Boris novković (“‘Ko je kriv”): … zar je važno 'ko je kriv, kad se već sve to desi…
 - Dino Dvornik (“Nadahnuće”): … sve ono što se desilo nije bilo namjerno, uvijek sam te volio…
 . Vladimir Kočiš Zec i Dado Topić (“Što se desilo s nama”): refren započinje upravo stihom po kojemu je pjesma i dobila ime.

 

...Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Tags: