Zašto u restoranu rabimo isključivo smeđi šećer?

To je dobro pitanje, budući da je i do deset puta skuplji od običnoga bijelog šećera. Odgovor je – zato što smeđi šećer od trske sadrži minerale i vitamine koje tijelo apsorbira iz njega. Znatno je drugačija priča kod bijelog šećera jer se događa potpuno obratan efekt. Ljudski organizam tretira bijeli šećer kao nekakvog uljeza koji napada imunitet (kada je riječ o većim količinama) jer bijeli šećer nema u vlastitom sastavu vitamine i minerale koje onda uzima iz ljudskog organizma. Od minerala, smeđi šećer je bogat posebnice  kalijem i magnezijem,  dok ih bijeli šećer uzima iz ljudskog organizma za svoju razgradnju, a samim time povećava se rizik od kardiovaskularnih bolesti.

 

I bijeli šećer od repe i smeđi šećer od trske imaju gotovo isto kalorija, no ono na što bi trebalo obratiti pozornost kod konzumiranja šećera jest to da šećer stvara neku vrstu ovisnosti. Možda zvuči malo pretjerano, no koliko imate prijatelja (najčešće prijateljica) koje kažu da ne mogu bez dnevne doze čokolade, doze koja se stalno povećava? Sjećam se kada smo bili na seminaru na jednom od naših predivnih otoka, prijateljica iz Zelene Istre u jednom se trenutku počela tresti. Pokazivala mi je to svoje stanje te vrlo svjesno i otvoreno priznala da ako u  najkraćem roku ne nađe dućan u kojem može kupiti čokoladu, njezino treskanje ruku prerast će u jaku nervozu i bolje je da tada nismo blizu nje. Da nisam osobno vidio, ne bih vjerovao ovoj priči. Razlog tomu je to što šećer, kao i  kakaovac, pobuđuje tzv. hormone sreće. Drugim riječima, pad serotonina dovodi do sniženja raspoloženja, tuge, depresije, a obično se to ''liječi'' čokoladom. Tijelo reagira gotovo na isti način kao i kod ovisnosti o drogama. No, zanimljivo je kako sve te hormone luči i  ljudski mozak, ali kada se ponekad vanjskim podražajima nadomjesti nedostatak nekog od tih hormona, prirodno ih mozak manje luči... Budući da se ta potreba nikada ne može u potpunosti zadovoljiti kao što se to postiže unutarnjim prirodnim lučenjem, povremeno se povećavaju doze vanjskih nadražaja, a prema lošem raspoloženju, tuzi, depresiji… stvara se tolerancija i ostaju ''neizliječene'' niti s većim količinama šećera. Zato oprezno s šećerima. Probajmo unositi samo 90 grama šećera na dan, kao što preporučaju stručnjaci, i neka to budu smeđi šećer, šećeri iz voća, agavin sirup, ječmeni ili rižin slad i drugi zaslađivači na ljestvici najzdravijih šećera. Restoran Vegehop za spravljanje slastica rabi smeđi šećer, agavin sirup, voćni , rižin ili ječmeni slad, ali nikad bijeli šećer.

 

Uslast!

Tags: