BODYBUILDER ZELENIH MIŠIĆA – IGOR DERANJA: TAJNE USPJEHA?

BODYBUILDER ZELENIH MIŠIĆA – INTERVJU: IGOR DERANJA

 

Dragi Igore,

rado si viđen gost u našem restoranu kad god posjećuješ Zagreb.

Ovoga puta nam dolaziš s radosnim vijestima s tvog zadnjeg natjecanja. Možeš li nam reći o čemu je riječ, koje rezultate si postigao i na kojem natjecanju si bio?

 

Ciao Dalibore :) , mojoj obitelji i meni je Vaš restoran postala obavezna stanica kad god se nalazimo u velegradu budući da, kao što znaš, zdrava prehrana i zdrav način života su temelj naše svakodnevnice.

Što se tiče natjecanja, efektivno bilo ih je više, a natjecao sam se u kategoriji Mens Physique. Prvi se održao u Bihaću (Bih) a drugi u Brežicama (Slo). Na natjecanju u Bihaću, koji je među najvećima na balkanu, osvojio sam prvo mjesto a na drugom natjecanju u Sloveniji, Svjetsko natjecanje na kojem su se takmičili pripadnici od preko 22 države, ušao sam u top 10, plasirajući se na sedmom mjestu.

 

Uistinu od srca čestitamo. Tvoje tijelo je sportski skladno građeno s izraženom definicijom. Možeš li nam malo više reći kako to uspijevaš? Ili ipak da malo budem konkretniji - ponekad vidimo osobe u teretanama, a i youtube ih je krcat, s ogromnim mišićima. Kod nekih odmah možemo uočiti da je to neprirodno, preveliko, bez izraženih definicija. Osobno sam pitao prijatelja o jednoj “takvoj planini”, budući da ga on osobno poznaje, kako taj čovjek to uspijeva.  Prijatelj mi je odao tajnu da je riječ o steroidima. Koliko je to opasno, kako se to otkriva na natjecanjima, i misliš li da oni imaju bolje rezultate u tjelesnom izgledu, ili se to isto može postići sve fair playem?

 

Što se tiče tih supstanci “na žalost” ti ne mogu puno reći budući da sam ja naturalac i nemam neka duboka saznanja u tom sektoru, a nisam osoba koja voli pričati o stvarima o kojima nije 100% sigurna. Ono što ti mogu reći sa sigurnošću je da čovjek oduvijek traži ono nešto što će mu pomoći da gurne svoje granice stepenicu više. Još u staroj Grčkoj su se koristile razne trave koje bi tim ratnicima i atletima davale nadljudske čak i “božanstvene moći”. Tijekom prvih Olimpijskih igara, u drevnoj Olympiji, da bi se postigao glavni moto Igara “Citius, Altius, Fortius” (brži, viši, jači) atleti su jeli bikove testise kako bi podigli svoju razinu testosterona. Ta branša znanosti se poslije proširila i produbila tijekom godina i postigla vrhunac modernog doba kada su Nijemci 1935 prvi puta sintetizirali testosteron. Taj sintetizirani hormon se poslije koristio na vojnicima tijekom drugog svjetskog rata, pa tijekom hladnog rata i sve do današnjice.

 

Ono što želim reći je da doping se može naći u svim sportovima i to zahvaljujući “politici” koja je oduvijek tražila više, bolje i veće rezultate. Ono čega se treba paziti i bojati je baš dezinformacija i neznanje jer, pričavši s top svjetskim bodybuilderima s kojim sam imao čast se družiti, najviše se tih zabranjenih supstanci koristi baš među amaterima. Te osobe o kojima ti pričaš su ljudi koji misle da postoji čarobni štapić, da postoji jedna tableta, suplement ili pripravak koji bez truda, upornosti i teškog rada će ih dovesti do željenih rezultata… eh pa žao mi je iznevjerit te osobe jer “Zlatna ribica” ne postoji… trening, posložena prehrana, odmor… to su “čarobne varijante” i ništa drugo  :)

 

A sada, ono što je zapravo naša glavna tema razgovora - ti si obiteljski čovjek.  Ti si poslovni čovjek. Ti si otac malog djeteta. Pa kako to onda uspijevaš i stižeš svemu se posvetiti? Obično se radi uspjeha i karijere nešto mora “žrtvovati”, ili posao, ili obitelj, ali kod tebe “žrtva” ne postoji.

 

Osobno smatram da kad radiš ono što voliš se ne može nikad pričati o žrtvi :) Ono što ti mogu zasigurno reći je da treba dobra organizacija i dobra podrška. Jako često me ljudi pitaju: “Kako ti se da?”, ili “Kako sve to stižeš?”… Odgovor je jako jednostavan - snaga volje!  Moj dan započinje u 05.30 u jutro, ustanem, pripremim doručak za moje najdraže i za sebe te izlazim iz kuće. Dnevni raspored ovisi o smjenama, rasporedu rada sa klijentima i mojim treninzima. Treniram u prosjeku 5 puta tjedno, treninzi traju maksimalno 1:30. Volim iskoristiti kardio treninge za lijepe šetnje u prirodi zajedno s obitelji. Moj radni dan najčešće završava u 22.30. Tada si pripremim zadnji obrok dana te idem leći u 00:00. Ono što kod mene funkcionira je jednostavno “ne stati”. Posao je gotov kada je obavljen, a ne kad si umoran. Moje mišljenje je da energija stvara energiju,  te tu energiju možeš dodatno iskoristiti za nešto drugo. Trenutno, moji glavni posao je biti voditelj u jednoj velikoj tvrtki. Taj posao, koji je intelektualno jako zahtjevan, spajam sa poslom trenera u jednoj riječkoj teretani. Na početku kad bi ušetao u tvrtku, svi su me čudno gledali jer bi dolazio s torbom punom hrane. Ljudima je bilo nepojmljivo da si čovjek pripremi sve obroke i šeće okolo s njima… Meni, pak, je još uvijek nepojmljivo da netko može jesti pizzu svaki dan … Danas mogu ponosno reći da  30% tih istih ljudi nosi kuhane obroke sa sobom na posao, sretniji su, zadovoljniji i motiviraniji. To je još jedan od ključni faktora. Lijepo je kada vidiš da ono što radiš ide u pravom smjeru. To ti zaista daje dodatnu energiju za nastaviti dalje sa svojim radom, i novim projektima.  Što se tiče “životne” organizacije naravno ništa od toga ne bi bilo moguće bez dobrog timskog rada. Kada ja imam slobodnog vremena uhvatim se npr. kućanskih poslova, Andrea (moja supruga) s druge strane uskače s pripremom mojih obroka itd. Moram napomenuti  da imamo odlične “noniće” koji nam pomažu kad zatreba i bez kojih bi sve bilo teže… teže ne znači nemoguće ;)

Kad smo već kod toga, malo ljudi zna da je i tvoja supruga uspješna sportašica, što bi rekli “žena, majka, kraljica” :) Ona je vrlo aktivna duži niz godina u vaterpolu?

 

Točno, članica je Prve Ženske ekipe Riječkog Primorja. Ona isto proizlazi iz dugogodišnjeg sportskog okruženja. Bivša moderna plesačica, sinkro -plivačica i možda, da se uhvati ozbiljno prehrane, buduća “fitnessica”, tko zna :) Šalu na stranu, Andrea je osoba sa velikom količinom energije. Dijelimo mnogo zajedničkih životnih načela. Zaista  je svestrana.  Često treniramo zajedno i to je valjda jedini trenutak kada je prisiljena slušati  me. :) Dijelimo istu viziju života i sporta te ju pokušavamo polako prenjeti na našeg malog Lucasa.

 

Budući da je to sada sve krenulo obiteljski, je li možda sada već nešto planiraš i za tvog malog sina Lucasa koji je napunio tri godine. Gledajući  dokumentarni film o Kostelićima, shvatio sam da je njihov otac imao plan za njih još od malih nogu, baš počevši od treće godine pa nadalje.

 

Kao što uvijek kažem, djeca neće slijediti tvoj savjet  nego tvoj primjer. Smatram da je od malena bitno da dijete vidi svoje roditelje u najboljem mogućem svijetlu. Andrea naravno navija da bude vaterpolista ali, opet šalu na stranu, nemamo ništa konkretnog u planu za njega. Ono šta želimo je da odraste radeći ono što voli, da se razvije psihofizički na najbolji mogući način, da iskusi razne sportove i životne situacije, da stane na svoje noge te da tako izraste u čovjeka sa svojim JA koji zna što želi... a mi ćemo uvijek biti tu ako mu zatreba podrška ili savjet.

Tvoja osobna procjena, koliko se još možeš baviti uspješno ovim sportom. Razgovarao sam s tvojom suprugom  prije samog tvog natjecanja, mislim da je to bilo zadnjih 20-ak dana prije, i rekla mi je koliko je to naporno za tebe. Što je to što proživljavaš te zadnje tjedne, o kakvom stresu je riječ?

 

U životu sam se iskušao u raznim sportovima. Najčešće s odličnim rezultatima (npr. Guinnessov rekord u Wakeboardu). Što se tiče bodybuildinga ovo su bila tek prva natjecanja sa kojima sam se htio iskušati i to  s dečkima puno iskusnijim od mene. Uspjesi i rezultati pokazuju da im mogu konkurirati. Budući da ću ove godine napuniti 37 godina smatram da je ovo tek priprema za budućnost. Jer u četrdesetim počinje pravi show… u master kategoriji :) Stres u ovom sportu je najveći u zadnjih par tjedana. Tada polako počinješ rezati ugljikohidrate. Osjećaš se umorno, gladno i iscrpljeno. Intenzitet treninga raste, a zadnjih dana se uskraćuje i voda… sve je to jedan “crescendo” koji vodi do same bine. Ono najbitnije je imati jasan cilj i kad ti je najteže imati pokraj sebe partnera koji te shvaća. I kada zatreba da te podsjeti gdje se nalaziš i koliko si puta prešao da dođeš do tamo… Na tom putu obitelj je najbitnija i zato sam zahvalan što imam takve ljude pokraj sebe.

 

Sad si me iznenadio otkrićem da držiš jedan Guinnessov rekord. Možeš li nam samo malo objasniti što je to Wakeboard i koliki je taj rekord?

Wakeboard je jako zanimljivi vodeni sport u kojem se koristi daska slična snowboardu. Wakeboardera kako bi “skijao na vodi” povlači gliser ili jedna posebna vrsta vučnice, takozvani “ski lift”. Tijekom vožnje se izvode razne vratolomije koristeći tenziju sajle ili pomoćnim plutajućim elementima. U Guinnessovoj knjizi ime moga rekorda je “Furthest distance wakeboarding - male”. U prijevodu odvozio sam najdužu udaljenost unutar 24h. Vozio sam iza glisera  iz Crikvenice do Poreča, a jedan dio sam odvozio na “ski-liftu” kako bih došao do ukupne udaljenosti od 514 km. Sad u 10.  mjesecu će biti  8-godišnjica obaranja tog rekorda :)

Čestitke na tom rekordu i skoroj godišnjici. No, moram priznati da sam malo ostao zbunjen. Na početku razgovora si rekao da je za dobar rezultat ključan, između ostalog, i odmor. A onda u opisu tvoga dana kažeš da ležeš u ponoć i ustaješ u 5.30. Nije li to premalo sna samo pet i pol sati?

Odmor je apsolutno jedna od ključnih stavki! U moju obranu želim reći da sam u zadnje vrijeme uspio podići taj prosjek na 6 sati sna  :) Ono što je bitno je uzeti u obzir individualni pristup jer svaka osoba je drugačija i funkcionira na drugačiji način.  Meni taj tempo paše radi organizacije dana i u konačnici  ne osjećam neki manjak sna. U svakom slučaju uvjeren sam da kada bi uspio poboljšati kvalitetu sna moji bi rezultati bili sigurno za 20% bolji. Radimo na tome :)

Nevjerojatno! :)  A sada vezano za trenere. Može li se bodybuilding trenirati bez trenera, ili kao što gotovo svaki sport zahtjeva, moraš li imati trenera ako želiš biti uspješan?

 

Trenutno se može uočiti jedan “boom” što se tiče fitnessa i općenito vježbanja, pogotovo “online” treninga i trenera. Ono što sam primijetio kretajući se po raznim teretanama jest veliki broj ljudi što misle da znaju vježbati, a u biti ne poznaju nikakve baze biomehanike niti korektne izvedbe vježbi.

Jako često ti isti amateri (ne mislim na prave školovane trenere) pokušavaju pokazati te iste vježbe drugim vježbačima. Tako nastaje jedan “lanac” koji često dovodi do demotivacije iz razloga što rezultati ne dolaze a nažalost ponekad dolazi i do ozljeda.

Želio bi postaviti našim čitateljima samo jedno pitanje: “Bi li operirali neku osobu a da niste za to stručno educirani?” Vjerujem da ne. Postoji razlog zašto imamo instruktore ronjenja, skijanja itd., dok u teretani svi možemo vježbati sami. Sve to zato jer na spravama piše kako se to radi? Jer smo vidjeli nekog pro-bodybuildera na YouTubeu?

Postoje školovane osobe, vrhunski treneri koji su vam na raspolaganju i koji ulažu svakodnevno u svoje znanje kako bi vas doveli baš do željenih rezultata.  Smatram da online coaching je dobar samo i isključivo za iskusne vježbače kojima treba eventualno samo neka promjena metodike i koji će znati slijediti upute. Isto tako i ja imam trenera. To je čovjek u kojeg imam povjerenje i koji može vidjeti stvari iz druge perspektive pogotovo u zadnjim fazama pripreme.

 

Kad te gledam neposredno pred natjecanje, da te ne znam, mislio bih da si ako ne crnac, onda u najmanju ruku indijac ili indijanac :). Zašto je ta boja toliko važna u natjecanju i kako je postižete?

 

:) Radi se o posebnim bojama koje se koriste isključivo za natjecanja u bodybuildingu. Boja služi kako bi se dodatno izrazili detalji i mišićne separacije tijekom nastupa na pozornici. Postoji cijeli postupak nanošenja boje: prvo se nanosi “prva ruka” večer prije, to je takozvana “bazna boja” s kojom spavaš… bolje da ne znaš na što liče plahte kad se probudiš :). Nakon toga ide druga boja neposredno prije natjecanja. Ta boja nanosi se u više navrata. Zadnje se nanosi posebno ulje za dodatni sjaj. Interesantno je da ispod jakih reflektora sve izgleda dosta prirodno :)

 

Znači li to da su crnci, ili po prirodi tamnoputi ljudi, na natjecanju uvijek u prednosti u odnosu na bijelce?

 

Ne, nitko nije u prednosti jer baš zahvaljujući strogim standardima pokušava se postići standardizacija kako bi se moglo izabrati najboljeg i najspremnijeg natjecatelja. Još jedna jako bitna stavka je poziranje. Bez kvalitetnog, opuštenog i elegantnog pozinga niti najbolji natjecatelj na svijetu ne može očekivati mjesto na podiju. Pozing služi kako bi natjecatelj istaknuo svoje tjelesne vrline, a istodobno “zasjenio” svoje mane.

Arnold Schwarzenegger je nakon uspješne sportske karijere završio na filmskom platnu. Imaš li ti takvih ponuda i što misliš o takvom izazovu?

               

Hahaha….Mislim da je usporedit bilo koga sa Arnoldom nemoguće, on je osoba koja je bila i još uvijek je ikona “Američkog sna”. On je povijesni dokaz da se upornost, rad i trud uvijek isplate.

Što se mene tiče, recimo da se tu i tamo pozabavim nekim malim ulogama i statiranjem u  filmovima, a zadnji je čak bio jedne velike internacionalne produkcije. Ta iskustva, zajedno sa modellingom za jedan poznati brand donjeg rublja, vratili  su me u mlade dane kada sam se amaterski bavio glumom i začinili mi dodatno svakdašnji život :)

Sada, bi li se volio time bavit aktivno? Vjerujem u to da čovjek mora raditi ono što ga veseli. Trenutno me to zabavlja i veseli, tako da ću sigurno i u ovom segmentu dati najbolje od sebe, a gdje će me to odvesti, živi bili pa vidjeli ;)

 

 

 I na koncu kad god si u Zagrebu obavezno nas posjetiš. Zašto Vegehop?

 

Zato što nam svaki put priuštite bogato iskustvo, domaću atmosferu, te prikažete zdrav način prehrane koja se na koncu po mnogočemu uklapa u naš stil života. Osim što je hrana odlična, imamo mogućnost isprobati neke namirnice s kojima se inače ne susrećemo tako često. Raznolika prehrana je temelj zdravog života.

Uvijek smo voljni isprobati razne varijante zdravih kolača za Lucasa ili vege-burgera za mene :)

 

 

Možeš li još za kraj dati neke korisne savjete za čitatelje Men's healtha vezano za trening i općenito stil života?

Radite ono što vas veseli, što vas ispunjava. Iskoristite maksimalno svaki dan, te pokušajte uklopiti sportske aktivnosti u svoj svakidašnji obiteljski život. Sve je moguće, nemojte izvoljevati i tražiti isprike za izbjeći trening. Dajte stodvadeset posto u sve što radite jer samo na taj način ćete moći doseći najbolju verziju sebe. Nije lako, svi znamo da je život težak i često se nađemo na koljenima i da nismo ni svjesni kako smo tamo dospjeli… Bit je u tome da se opet dignemo na noge i nastavimo našim putem jer naše srce i intuicija već znaju gdje želimo stići i što želimo biti. Nemojte mariti što drugi govore, jedina osoba kojoj morate polagati račune je ona koju vidite svako jutro u ogledalu. Ako ste “na čisto” s tom osobom… onda budite sigurni da je vaš uspjeh na dohvat ruke.

 

Igore, hvala ti na razgovoru i korisnim uputama meni i našim čitateljima. Želim ti puno i daljnjeg uspjeha u sportu, karijeri i obiteljskom životu.


 

Razgovor vodili Igor Deranja i Dalibor Marić u restoranu Vegehop  u Vlaškoj 79, Zagreb, 22.7.2018.