Demetris Nichols u Vegehopu: "Najbolje rezultate ostvarujem na veganskoj prehrani"

Poznati američki košarkaš Chicago Bulls-a i New York Knicks-a, Demetris Nichols, u Hrvatsku je stigao prije 6 mjeseci gdje trenutno igra za KK Cedevita. Od kada je stigao u Zagreb, stalni je gost našeg restorana Vegehop. U prisustvu vlasnika restorana Vegehop, predstavnica Prijatelja životinja i suradnice Vegehopa, Demetrisa smo priupitali o dobrobitima prehrane u njegovom profesionalnom i privatnom životu te o njegovim odlukama koje su mu promijenile život.

Intervju smo vodili u ugodnoj i opuštenoj atmosferi restorana Vegehop, gdje se Demetris osjeća kao kod kuće.

 

Vlasnik restorana Vegehop, Dalibor Marić:

Dragi Demetris, zadovoljstvo nam je što si ovdje s nama. Od malena si veliki ljubitelj košarke i put te doveo do velikih postignuća. Kakva je situacija danas? Je li košarka i dalje tvoja strast i što te pokreće na tvome putu? Je li to posao na koji moraš ići kako bi si osigurao prihode ili želiš ići zbog nekih drugih ciljeva?

Kako i kažu, ako na posao ideš samo da bi išao na posao, nikada nećeš uživati u njemu. Ako na posao gledaš kao na hobi, uvijek ćeš dati najbolje od sebe. Takav je i moj posao. To je moj hobi. Naravno da uživam u njemu, košarka je za mene život. Naučila me toliko toga, podigla me u potpunosti. Takav je i život. Nekada izgubimo, češće pobjedimo, ali te želja konstantno gura prema naprijed da budeš najbolja verzija sebe. Košarka me uči da radim kao dio tima, uči me disciplini, poštivanju, napornom radu i uživanju u cijelom procesu. To je ono što i dalje želim raditi.

S obzirom da si vrlo uspješan i poznat u svom poslu, pitao bih te o odluci o promjeni kluba. Iz Chicago Bulls-a si prešao u KK Cedevita, iz velike Amerike u malu Hrvatsku. Kakva je to odluka za tebe bila da se odmakneš od obilja i prijeđeš „na selo“? Da li je to prelazak s „konja na magarca“?

Ne slažem se nikako. To što nisam u Chicago Bulls-ima ne znači da nemam dobar život, da nemam novac, da nisam sretan. Odabrao sam Hrvatsku jer volim putovati, mijenjati okruženje, rasti. Svaki tjedan putujem u drugu zemlju, upoznajem nove kulture i ljude. Da sam htio ostati u Americi, ostao bih tamo. No, tamo je svaki dan isti. Ne bih bio u mogućnosti vidjeti nove stvari, putovati svijetom na način na koji to sada radim, istraživati i učiti. Sve je stvar percepcije. Prelazak u nešto što ljudima djeluje maleno ne znači da je meni maleno. Profesionalni sam košarkaš desetu godinu i bio sam svugdje. Da sam ostao u Americi, putovao bih po Americi s klubom. Ali to je za mene neusporedivo s ovime što imam danas.
 

Bio si u Knicksima, Chicago Bulls-ima i raznim jakim američkim klubovima. Je li ti prelazak u Europu olakšao život? Je li manji pritisak od strane trenera, fanova, kluba? Je li što drugačije?

Sve je drugačije. Svaki tim, svaki klub, svaki grad. Svaki restoran, ulice, ljudi. Stvar je u vlastitoj prilagodbi novoj okolini. Dvije godine sam živio u Moskvi, godinu dana u Grčkoj, dvije godine u Francuskoj, a sada sam ovdje. Kao što sam i rekao, volim putovati i istraživati, biti s novim ljudima. Potakne te da razmišljaš iz drugačije perspektive. Svi misle da je Amerika najbolja. Najbolje je gdje se osjećaš najbolje. Gledao sam i ja na taj način ranije, ali sada sam otvorenog srca i uma i dozvoljavam si da učim.

Promijenio si i prehranu. Koliko dugo si vegetarijanac?

Oko dvije godine. Puno čitam i istražujem pa sam na taj način i došao do informacija o prehrani te ih odlučio primijeniti na sebi. Ljudi pišu knjige, članke, rade istraživanja i snimaju filmove s ciljem obrazovanja. Rekao sam si, zašto ne? Mislio sam da promjena neće dugo trajati, ali sam se iznenadio i obradovao. To više nije samo nešto što činim, već ono što jesam.
 

Ima li tvoja promjena prehrane etičku pozadinu? Činiš li to zbog životinja, zdravlja? Koji je razlog?

Samo želim živjeti dobar život, zdraviji i ispunjeniji. Svjestan sam torture koju životinje prolaze da bi postale nečija hrana, barem onaj dio koji sam istražio. To je tako loše. Konji, kokoši, krave, mnoge životinje. Svaki dan su ubijane zbog pogrešnih načela i neznanja po cijelom svijetu. To je svakako jedan od mojih razloga, ali prvenstveno sam htio osjetiti dobrobiti zdrave i svjesne prehrane na svojoj koži kako bih mogao djelovati šire. Jer tada to ima čvrsti temelj. Svatko ima svoj razlog zašto je odlučio napraviti promjenu no svi smo na istom putu. Međusobno se potičemo i učimo. Na tom putu ne trebamo nikoga ugroziti. Kako godine prolaze, starimo. Naše tijelo se mijenja. Mijenja se i percepcija. Tada si želimo osigurati ono što će nas pokretati, od čega ćemo živjeti. To svakako nije niskoenergetska „hrana“ prepuna negativnih posljedica za naše tijelo i um.

Kakav je bio tvoj proces prelaska na zdravije?

Na početku je prelazak bio neobičan i nespretan jer sam mislio da moram jesti više. Tijelo se trebalo očistiti od toksina, starih navika i obrazaca. Na početku sam se osjećao gladno, čak i slabo. Ali to je bio proces čišćenja i reprogramiranje uma i tijela. Kada sam to shvatio, ponovno se dogodila promjena. Sada mogu jesti vrlo malo ali hranjivo, a snage i energije imam više nego ikada prije. Igram bolje, lakše održavam svoje tijelo, živim bolje. Ranije sam imao oscilacije u kilaži, no sada je ona konstantna. Također, koža mi miriše i diše. Sve je drugačije i puno bolje.

Jedna naša poznata skijašica je testno promijenila prehranu no njen trener nije bio zadovoljan rezultatima pa su mediji prenijeli vijesti kako je vegetarijanstvo loše jer ne stvara zadovoljavajuće rezultate u sportu. Smatraš li da je to istina ili to sve ovisi do same osobe?

Mislim da nije tako. Jer sve što sam čuo, pročitao i primijenio na sebi se pokazalo upravo suprotnim. Moje osobno iskustvo je da sam ove sezone najbolji u cijeloj desetogodišnjoj karijeri. Igram bolje, brže se oporavljam, osjećam se bolje, spavam bolje. Imam više energije za sve općenito. Smatram da je to sve stvar percepcije i odluke. Ljudi se boje promjena, pa niti ne mogu doći do željenih rezultata. Jednom kada se odlučno napravi prvi korak, ne želite se vratiti natrag već samo ići naprijed.

Službeno najjači čovjek svijeta i naš dragi gost Patrik Baboumian uvršten je u Guinnessovu knjigu rekorda podižući teret od 550 kg noseći ga putanjom od 10 metara. On je također vegan te time potvrđuje da je snaga odluke zapravo naša najjača snaga. Njega smo također pitali koliko kalorija unosi dnevno? Pa isto pitanje i za tebe. Koliko kalorija unosiš?

Pa, zapravo ne brojim ih. Radim prema osjećaju pa tako i jedem kada sam gladan. Kada nisam gladan, ne jedem. Vrlo jednostavno. No, napravio sam vlastito istraživanje i naučio sam da se iz toliko mnogo biljnih izvora mogu dobiti proteini i sve hranjive tvari tako da je moja prehrana raznovrsna i zaista uživam u njoj. Svatko treba napraviti vlastito istraživanje.

Misliš li da će tvoj idući korak biti prelazak na veganstvo?

Pa, zapravo ne znam. Zašto ne? Nikada ne znate kakve vam se prilike mogu pojaviti i što još možete naučiti i primijeniti. Trenutno širim postojeće znanje na suprugu i kćer.

Supruga i kćer su također vegetarijanci?

Supruga je posebno iznenađena novim informacijama, ali još nije potpuno odlučila prijeći na vegetarijanstvo dok je s druge strane kćer vrlo brzo odlučila izbaciti meso i mliječne proizvode s tanjura. Kao da djeca potpunije shvaćaju i nemaju straha od novih znanja i promjene na bolje. Ljudi vole kada im na vlastitom primjeru pokažeš da može bolje. Ljudi vole jednostavnost i dijeljenje znanja i iskustva. Oni koji ne vole, kad tad će ga zatražiti i napraviti vlastito istraživanje.

Jedan političar naš je stalni gost, zamolio nas je da ne prenosimo informaciju da je vegetarijanac jer bi mogao izgubiti glasove i poziciju. Je li tako i u sportskom svijetu? Jesu li vegetarijanski sportaši okarakterizirani, odbačeni i neshvaćeni posebno od trenera i tima koji često imaju predrasude?

Zapravo, kada me ljudi pitaju, ja im prenesem svoje iskustvo. Nije da ću nositi majicu s natpisom pa paradirati, jer smatram da tako neću doprijeti koliko mogu doprijeti i pomoći živim riječima. Kada kažem da ne jedem meso, pitaju me dodatno, interesiraju se. Zanima ih sve i vide rezultate, pa je to najbolji način da im prenesem informacije i potaknem ih na vlastito istraživanje.
Svatko ima svoj stav koji mijenja i želi mijenjati na bolje.

Kakvo je tvoje saznanje sa porastom vegetarijanstva u Americi i svijetu općenito?

Veliki je porast u Americi, pogotovo zapadna strana gdje imaju puno vegetarijanskih opcija. S istočne strane je manje, ali je u porastu. Kao što sam i rekao, sve je do informacija i istraživanja. Nekima je dovoljna jedna informacija, a nekima više. Moja majka je također izbacila meso iz prehrane. Ljudi se mijenjaju, upijaju informacije i žele živjeti zdrav i sretan život. Kada je odluka donesena, sve ostalo teče glatko.

Sada kada si ovdje u Zagrebu, često si u našem restoranu. Što ti Vegehop predstavlja?


Vegehop je predivno mjesto s predivnom hranom. Okružen sam predivnim ljudima koji gaje iste vrijednosti. Umirujuća zen glazba dodaje poseban štih. Prvih nekoliko puta kada sam došao, osjetio sam predivnu prisnost i osjećam ju svaki puta kada dođem. Opuštena glazba, predivna hrana i srdačni ljudi iz Vegehopa su me postavili u poseban „mood“, ispravno stanje gdje se osjećam odlično. Uostalom, blizu je škole koju kćer pohađa pa je Vegehop moja nezaobilazna dnevna putanja. Uvijek ima mjesta za parking i lokacija je odlična, no da je i na drugom kraju grada, svakako bih došao jer je predivno. Osjećam se nahranjeno, poletno i zdravo nakon svakog obroka, a dnevni meniji su savršeno balansirani. Jako mi se sviđa.

 

Treniraš svaki dan. Kakvi su treninzi i koliko traju, budući da su utakmice zaista poprilično intenzivne i riskantne? Jesu li ozljede česte?

Treninzi su također vrlo intenzivni i ta tri sata neprekidnih fizičkih i psihičkih priprema svaki dan mogu se usporediti s neprekidnim svakodnevnim trosatnim brzim trčanjem. Ozljede se naravno događaju kao i u svakom sportu. Prije mjesec dana suigrač mi je okrznuo oko koje se spletom okolnosti dodatno inficiralo i izvisilo iz položaja. Proces oporavka još traje budući da je ozljeda bila intenzivna, ali sve se polako vraća na svoje mjesto.

To znači da naočale kod LA Lakersa nisu moda ili neki trend već uistinu praktična zaštita?

Da, svakako.

Koliki je aktivni sportski vijek košarkaša u profesionalnom sportu?

Postoji starosna granica, no sve je do vlastite volje i želje i brige za zdravlje. Imam 33 godine i smatran sam starijim igračem. Najstariji sam u svom timu, ali se osjećam, krećem i ostvarujem bolje rezultate od mlađih suigrača i sportaša. Balans zdrave hrane i aktivne vježbe svakako su ključ za održavanje i unaprjeđenje vlastitog tijela i uma.

Razmišljaš li o poziciji trenera u bliskoj budućnosti i prenošenja znanja na nadolazeće generacije?

Svakako. Volim učiti druge i pomagati. Prošlo ljeto sam dobio poslovnu ponudu za trenera no još uvijek igram pa nisam bio spreman prihvatiti ju. Ali sam zahvalan što ta mogućnost postoji i svakako se veselim ostvarivanju i toga dijela.

Puno uspjeha ti želimo u poslovnom i privatnom životu. Hvala ti na razgovoru i informacijama iz kojih smo svi mogli ponešto naučiti. Osjećam se tako nadahnuto nakon ovog razgovora. Dobar tek!
PŽ: Svakako se slažemo i bit će nam drago da nam se pridružiš u našim prostorima.

Hvala, rado ću doći. Dobar tek!



Intervju vodili: Dalibor Marić, Prijatelji životinja i Demetris Nichols
Urednik: Sandra Jančić
Foto: Sandra Jančić, Guliver Images