Skoči na glavni sadržaj
x

Intervju: Tea Kulaš o veganstvu i orguljama

 

Bilje i orgulje pod prstima mlade orguljašice



Nastavno na nedavni catering u crkvi Sv. Marka kojim smo imali čast uz glazbu mlade orguljašice ovjekovječiti njen poseban dan kada je magistrirala glazbu, ugostili smo diplomiranu orguljašicu Teu Kulaš u restoranu Vegehop.

Magistrica glazbe i diplomirana orguljašica, rijetka je vrsta glazbenika u Hrvatskoj. Godišnje ih samo dvoje upisuje ovaj zanimljiv studij, a Tea će nam otkriti više o orguljama, ali i o njenoj prehrani.

 

Tea, zbog izuzetne rijetkosti studija ove vrste, gdje studiraš?

9. srpnja 2018. godine sam završila studij orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi Ljerke Očić, a nekoliko dana prije diplome položila prijemni ispit za nastavak studiranja na Kunstuniversitätu u Grazu u razredu Gunthera Rosta.


Osim što si diplomirala koncertom u crkvi sv. Marka koji smo popratili cateringom, naša si stalna gošća, bilo nam je interesantno pozvati te budući da si veganka koja to ne krije ni u intervjuima, ni u životu općenito.


Nastojim širiti ideje veganstva i ljude u svom okružju poticati da u sebi probude ljubav i empatiju prema svim živim bićima. Za mene je svaki život jednako vrijedan te se protivim svakom nepotrebnom uništavanju. Duboko u sebi osjećam da je veganski način života pravi put prema duhovnom rastu, koji je za mene najvažniji.


Dolaziš iz Zadra, poznatog po zadarskim orguljama. Jesu li te zadarske orgulje inspirirale za odabir profesije? Što misliš o njima?

Morske su orgulje ipak došle naknadno (smijeh). Vrlo su interesantna turistička atrakcija i često ih osluškujem.


Budući da se orgulje sviraju pomoću mora bez čovjekovog utjecaja, što mislite o moru kao skladatelju?


More je divan skladatelj, najdivniji! Naravno, te orgulje se ne mogu usporediti s klasičnim orguljama kojima upravlja čovjek budući da je to posve drugačije. Ali ako se zasebno promatra more i njegova uloga u morskom muziciranju, mogu samo reći da je izvrsno odrađuje!

Crkve u kojima nastupate imaju svoje originalne orgulje. Koliki je izazov svirati u raznim prostorima u kojima niste svirali ranije?

Izazov je velik budući da na krajnji ishod zvuka utječe mnogo čimbenika. Naime, orgulje su najsloženiji instrument s tipkama, ali i instrument koji se kroz povijest najviše usavršavao u volumenu, veličini i tehnici gradnje. Svake orgulje instrument su za sebe, posve drugačije, jedinstvene i veličanstvene. Pritom ne govorim o kvalitativnim razlikama s kojima se susreću svirači drugih instrumenata, ili pak različitim graditeljima instrumenata, već o drastičnim razlikama po, laički rečeno, načinu na koji funkcioniraju, odnosno po trakturi (mehaničkoj, pneumatskoj, pneumatsko-električnoj, elektromagnetskoj), veličini i broju manuala (od primjerice jednomanualnih pozitiva sa skraćenom oktavom i nekoliko registara do grandioznih instrumenata s po nekoliko manuala i stotinom registara), boji, stilskim odrednicama, izgledu, uspješnosti izrade i u konačnici ljepoti zvuka i paleti registara. Primjenom registara orgulje mogu oponašati gotovo sve boje orkestralnih glazbala, a postoji i registar koji oponaša ljudski glas. Zbog svoje osebujnosti, simbolički se nazivaju kraljicom instrumenata. Poput ljudi, one imaju svoju osobnost i kao takve su jedinstveni primjerak. U svake je ugrađena stvaralačka energija i karakter njihova graditelja, karakter zemlje i društva u kojem su nastale, pa tako danas svjedočimo brojnim orguljskim graditeljskim školama koje su nastajale kroz povijest, ali se njeguju i danas.

Međutim, osim raznovrsnih instrumenata građenih u različitim povijesnim epohama, s kojima se kroz koncertnu djelatnost konstantno susrećemo, veliku ulogu igra i veličina prostora, odnosno akustika kojoj uvijek moramo prilagođavati svoju interpretaciju djela. Ukoliko bi se prostoru s jekom od 10 i više sekundi sviralo jednakim načinom i tempom kao u „suhom prostoru“ koji zahtjeva brži tempo, kao rezultat bismo dobili nerazumljiv oblak zvukova. Ukratko rečeno, razlika je prilično velika, a bavljenje ovim poslom je zaista izazovno.

 

Na diplomskom koncertu si svirala u crkvi sv. Marka. Jesi li tamo već svirala i kakve su te orgulje?


Tijekom svoje posljednje godine srednjoškolskog obrazovanja u klasi prof. Pavla Mašića, orguljaša crkve sv. Marka, imala sam priliku svirati na tom instrumentu. Jednako tako i tijekom svojeg akademskog obrazovanja, kada sam sudjelovala na seminarima inozemnih pedagoga  koji su se nerijetko upravo tamo održavali. Osim toga, ovaj mi je instrument blizak i posebno drag jer je srodan instrumentu u mom rodnom gradu Zadru. Oba instrumenta su proizašla iz njemačke radionice Wolfganga Eisenbartha te su nadahnuta zvukom francuske orguljske graditeljske škole.


Srodni, ali ne i isti. Isti graditelj, a različite orgulje. O čemu to ovisi?


Osim u broju registara, njihov se zvuk razlikuje i zbog već spomenutog akustičkog fenomena. Pri gradnji je nužno osluškivanje prostora i prilagođavanje instrumenta istom. Čak i noviji električni instrumenti, poput onih koje imamo u Grazu s potpisom američke tvrtke Rodgers, imaju brojne opcije manipulacije zvuka, poput primjerice odabira veličine prostora, vrste zida u tom prostoru i tako dalje.


Imate svoje električne orgulje?


Imam, na njima sam odradila svoje prve tri godine studija u Zagrebu, a otkad sam se odselila u Graz, služe mi samo za vježbanje kod kuće u Zadru.

Orgulje su poznate po sviranju rukama, ali i nogama?


Tako je, orguljaške skladbe sadrže i dionicu koja se svira nogama. Zbog toga je važna dobra koordinacija pokreta, ali i brojni sićušni čimbenici koji čine veliku razliku. Neki od njih su visina klupice, primjerena odjeća kako bi se mogli, doduše minimalno, rotirati po najčešće drvenoj klupici, ali i specifična obuća. Naime, za orguljaše se izrađuju posebne cipele sa širokom petom koje olakšavaju sviranje. Iako posjedujem jedne takve čarobne cipelice, preferiram svirati bosa. Premda je tehnički mnogo zahtjevnije, za mene ima brojne prednosti.

Kako to da si odabrala orgulje?


U srednjoj sam glazbenoj školi u Zadru pohađala klavirski i teoretski odsjek, te me nakon jednog ispita iz klavira moja prva profesorica orgulja Martina Lazar upitala jesam li zainteresirana za sviranje orgulja. Budući da sam završila plesno obrazovanje te nastavila aktivno plesati, pretpostavila je da bih, između ostalog i zbog osviještenosti tijela i nužne koordinacije o kojoj sam maloprije govorila, mogla biti idealan kandidat za novootvoreni odsjek škole. Iako sam do tada orgulje percipirala isključivo kroz brojne stereotipe koji ovaj instrument prate, poput onog koji ga veže isključivo uz liturgijsko sviranje, pristala sam, a ona mi je ubrzo otkrila nebrojene mogućnosti izvođenja koncertnog repertoara. Uronivši u bogate i zanimljive boje te opuse brojnih skladatelja, zaljubila sam se u instrument i odlučila nastaviti svoje orguljaško putovanje i istražiti mnoge neiskorištene mogućnosti instrumenta.

 

Znači, i plesačica si. Kakve si skladbe odabrala za svoj diplomski koncert?

Ljubav prema glazbi i plesu, razvijana kroz niz godina bavljenja istima, u meni je probudila želju da na mnoge načine detaljnije istražim odnos između tih dviju umjetnosti, pa sam za svoj diplomski koncert odlučila odabrati skladbe inspirirane plesom. Kako je već sama ideja plesa u crkvi neobična, odabrala sam program koji se na hrvatskim orguljskim koncertnim programima gotovo nikad ne može pronaći. Uz neizostavnog Johanna Sebastiana Bacha i njegove čembalističke partite koju sam obradila za orgulje, odsvirala sam i djela Sigfrida Karg-Elerta, Petra Ebena i Najija Hakima. Svim prisutnima se program jako svidio te sam dobila ocjenu odličan. Osim u sviračkom dijelu, i u pismenom sam radu obradila zanimljiv odnos orgulja i plesa kroz povijest te se dotaknula stereotipa vezanih uz odabir orguljskog repertoara.


Kako si rekla, orgulje nisu samo crkveni instrument već i koncertni?

Tako je, prve crkvene orgulje postavljene su u Aachenu tek 812. godine. Iako se orgulje smatraju crkvenim instrumentom, one nisu crkveno iznašašće, a ni europska tvorevina. Prije konačnog oblika sličnom današnjem, imale su razne pretke poput pastirskih frula, gajdi, grčke siringe i drugih aerofonih instrumenata. Čak i Biblija spominje postojanje instrumenta koji bi mogao biti neka vrsta orgulja još u 6. stoljeću prije Krista. Instrument se zvao magrefa, a bio je u službi vjerskih obreda u hebrejskoj sinagogi. Međutim, po spisima Vitruvija, Herona i drugih, izumiteljem se orgulja smatra Ktesibije, Grk iz Aleksandrije, koji je u 3. stoljeću prije Krista izumio instrument nazvan organon hydraulicon. Upravo se taj instrument smatra prethodnikom europskih orgulja kakve danas poznajemo. Njegova je primjena bila raznovrsna i svjetovna. Koristio se kao kućni instrument, instrument koji je pratio gladijatorske borbe i ceremonije, kao i instrument u cirkusima. Povijest orgulja je iznimno bogata i interesantna. Nažalost, o tome malo tko zna jer su orgulje, naročito kod nas, relativno nepopularan instrument. Ipak, na upoznavanju šire javnosti s gotovo neograničenim mogućnostima ovog instrumenta se radi i promjene se iz dana u dan sve više primjećuju.


Zato, Tea, imamo tebe (smijeh) kako bi popularizirala divne orgulje, ali i svoju drugu životnu okupaciju – veganstvo – zbog čega si i naš počasni gost. Kako ti se sviđa današnji dnevni meni, ali i naša ponuda općenito budući da si često kod nas sada kada si u Zagrebu?

Sve što ovdje odaberem me uvijek oduševi. Spašavali ste me svaki dan dok sam satima vježbala i pripremala se za koncert u crkvi sv. Marka, hvala vam na tome! S obzirom na to da sam gotovo sve isprobala, bez imalo oklijevanja sam se odlučila za vaš catering koji je bio pun pogodak!

catering-vegehop


Hvala ti, draga Tea, bit će nam drago vidjeti te ponovno!


Hvala i Vama, svakako se vidimo!


Bliži se posebno događanje koje želite obilježiti jedinstvenim obožavanim cateringom? Javite nam se na info@vegehop.hr i oduševite uzvanike, obitelj i prijatelje raznolikim okusima prirode s potpisom Vegehopovih chefova. Jer zdravlje i sreća započinju na tanjuru :)


Razgovor vodili: Dalibor Marić, vlasnik restorana Vegehop i Tea Kulaš, magistrica glazbe
Uredila: Sandra Jančić

 

Podijeli >>