INTERVJU za Vegehop: Krešimir Sučević Međeral o zdravlju i znanju

Krešimir Sučević Međeral – Zdravlje ili općenito znanje?

Krešimir Sučević Međeral doktor je znanosti na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, te strastveni kvizoljubac. Dragi je gost restorana Vegehop te smo ga pozvali da nam ispriča više o kombinaciji znanja i implementaciji istog u svakodnevnom životu te što za njega znači zdravstveni aspekt, te znanje i u tom području.


Foto: tportal.hr


Vlasnik restorana Vegehop i ambasador zdravlja, Dalibor Marić:

Krešimire, koliki je vaš „hard disk“? Je li vaše pamćenje fotografsko i na koji način uspjevate skladištiti toliko informacija?

Često me ljudi pitaju koja je moja tajna pamćenja. Jednostavno, ne znam. Neke se informacije više lijepe, no uvijek je morao postojati nekakav emocionalni odnos s podacima koje pamtim. Fotografsko pamćenje zasigurno nije, no neke stvari ću svakako zapamtiti dok neke mogu vidjeti pet puta i svaki puta ću ih zaboraviti.

Osim pamćenja tu je bitan i procesor jer samim time što neka pitanja niti ne poslušate do kraja već imate spreman odgovor. To je brzina kojom povlačite odgovore iz svoje podsvijesti? Gdje taložite tolike količine informacija?

To je zapravo razmišljanje na kvizački način. Nije da ne znamo što nas očekuje u pitanju, već otprilike po nekim informacijama znamo što bi se moglo pitati. Kada na primjer krene pitanje „Koja hrvatska pjesnikinja...?“, vrlo vjerojatno će odgovor biti Vesna Parun. Svaka čast svim hrvatskim pjesnikinjama, no one su jednostavno nedovoljno poznate na toj razini. Ili pitanje „Koja berlinska vrata...?, gdje će odgovor redovito biti Brandenburška. Stvar je u tome da ako netko u tom trenutku ispitivanja zaustavi Tarika, ja bih bio u mogućnosti s velikom sigurnošću dovršiti njegovo pitanje. Naravno da po tome tu imam vremena povlačiti odgovor jer dok Tarik čita pitanje, ja se već pripremam na odgovor.

Koja je tajna vašeg uspjeha? Karma, dobar trening i tehnike ili ste jednostavno rođeni s tim darom? Osobno sam išao na tečajeve tehnika pamćenja pa se ipak nisam uspio posebno istrenirati.

Nisam pretjerano analizirao zašto je to tako. Kao kada na primjer imate sposobnost sinestezije. Neki ljudi će vam se primjerice diviti, no vi ste s time rođeni. Ono što me činin dosta uspješnim u kvizu Potjera je to što, za razliku od mnogo ljudi koji se bave kvizovima imaju tendenciju da ih jedan krivi odgovor ili nemogućnost trenutnog prisjećanja izbaci iz koncentracije, te prisiljavajući se da pronađu odgovor zaborave na vrijeme. Meni nije problem analizirati ako nešto ne znam, jer sam orijentiran na cilj. Cilj je da stignem ekipu, a to je ono čemu je sve podređeno. Trebam li nešto znati ili ne, razmišljat ću kasnije i opravdavati ako treba. U tom trenutku to zaista nije bitno.

Je li vaše pamćenje kratkotrajno ili dugotrajno, te zahtjeva li ono obnovu informacija koje ste prije znali?

Neke od informacija se pojavljuju kroz život i nisu ciljane. Neke od njih se povlače čak iz djetinjstva te se one u određenim situacijama pojavljuju i nadograđuju. Primjerice, mogu pet godina ne čuti za glavni grad neke afričke države, ali ću svejedno znati o kojem se gradu radi. Važna stvar kod ponavljanja je svakako igranje kvizova. To je kao sport u kojem ste utrenirani i dalje ostajete u tome. Ti podaci se vrte i iako vas mogu pitati bilo što, svejedno postoji skup područja iz kojeg će pitanje najvjerojatnije doći. Područja tehničke znanosti i matematike nisu dovoljno atraktivna za kvizove pa se niti ne pojavljuju. Djelomično zato što i zahtjevaju dosta razmišljanja, te su to pametnija pitanja, ali kviz je zapravo brzina dohvaćanja informacija.

Jeste li se i prije bavili kvizom kao sudionik i natjecatelj?

Dvadesetak godina sam u televizijskim kvizovima, još od kviza „Diplomac“ te je uloga lovca u Potjeri bio logički slijed da zamijenim uloge te svoje znanje iskoristim, takoreći, protiv svojih dojučerašnjih kolega.

Koliko se sjećam, vaš rekord je 17 odgovora na pitanja u završnoj Potjeri.

Tako je, no tu se jako puno toga mora poklopiti. Morate imati niz bez ijednog pogrešnog odgovora, pitanja moraju biti koncipirana tako da ih ranije možete shvatiti i „rezati“. Međutim, i ako se to sve poklopi, svejedno je vrlo mala vjerojatnost da sve prođe kako treba.

Utječe li i tu Tarikova brzina čitanja pitanja?

Utječe u smislu gdje se nalazi ključna informacija u pitanju. Potrebno je brzo razmišljati i analizirati, no može doći do pogrešaka.

Posjedujete sveobuhvatno znanje iz svih područja. Postoji li neko područje gdje ste posebno nadareni?

Uvijek me zanimao zemljopis, putovanja, strani jezici. Tako da smatram da je posebno područje moga rada upravo zemljopisno uz logično zaključivanje.


Foto: vecernji.hr

Ima li takvo znanje i negativan učinak? Biste li nekada poželjeli da manje znate?

S jedne strane da, jer znanje je prokletsvo budući da vas neke stvari tada više brinu, no s druge strane ta kombinacija znanja kod drugih stvara očekivanja da imate odgovor na sve. U slučaju da nemam odgovor, ljudi se neugodno iznenade pa to ostavlja gorak okus u ustima.

Kada ste otkrili da odskačete znanjem od svojih vršnjaka?

Oduvijek sam bio vrlo dobar učenik, no zanimala su me razna područja znanja pa sam već i ranije kroz kvizove primjetio da znam odgovore na gotovo sva pitanja što me potaknulo da se prijavim u kviz „Diplomac“ kada sam postao punoljetan. Tada je sve i krenulo.

Koliko je prehrana vezana za znanje jednog kvizaša?

Moram priznati da ne znam koliko šaka badema pomaže u razvitku mozga budući da to još nisam istraživao. Oduvijek sam naginjao tome da pazim što jedem, no kako mnogo putujem vrlo mi je važno jesti lokalno i organsko. Sam osjećaj zdrave sitosti vas potakne da se nastavite kvalitetno hraniti i istraživati.


Foto: Sandra Jančić, Vegehop


Ima li znanje veze s inteligencijom? Jesu li te dvije stvari povezane?

Ne nužno. Inteligencija je snalaženje u novim situacijama, a znanje je sveobuhvatno i filtrirano te je kroz kviz bitno samo procesuiranje i prizivanje pohranjenih informacija.

Nosi li veliko znanje i odgovornost? Osjećate li da biste trebali biti aktivist ili politički aktivan u mijenjanju svijesti s obzirom da ipak posjedujete primijenjivo znanje?

Imam inače tendenciju ulaziti u raspravu s ljudima koji imaju drastično drugačiji stav od mog. No, mišljenja sam da ljudi ili nisu upoznati s realnom situacijom ili samo odabiru biti glupi i neobavješteni. Tada birate s kime ćete o čemu razgovarati.

Vaš pokojni kolega Miočić bio je vrh kvizaškog znanja. Je li on vaš uzor?

Miočić je izgradio brend i kvizaš je starog kova. Odrastao je na enciklopedijama i njegovo je znanje tada bilo puno cjenjenije jer je bilo teže dostupno. Danas to sve možete saznati u nekoliko klikova mišem, ali također ovisi o procesuiranju i strukturiranju podataka što je zahtjevniji dio i ne može ga svatko obraditi. Osobno nemam pretjeranih uzora, no ima dosta kvizaša novih generacija koji Miočića svojim znanjem čak i premašuju. Ovdje dolazimo do pitanja koliko je to svo znanje potrebno i primijenjivo u realnom svijetu jer nikada nisam želio da se kvizovi pretvore u „Freak show“ gdje se ljudi samo razbacuju znanjem. Moje kvizaško znanje je odraz mojih životnih interesa.

U knjizi „Točka preokreta“ čitao sam da postoje dvije vrste ljudi – poveznici i znalci. Poveznici spajaju ljude, a vi svakako spadate u područje znalca. Autoritativno znanje ima veliki utjecaj na mase. Što biste rekli za veganstvo iz te perspektive?






Ljude kojima je zdravlje na prvom mjestu, svakako bih ohrabrio na tom putu. Svi imamo različite interese i shvaćanja, no osluškujući svoje tijelo i svijet oko sebe, sve nam postaje jasnije.

Krešimire, hvala vam na razgovoru.

Dalibore, hvala i vama.




Intervju vodili: Ambasador zdravlja i vlasnik restorana Vegehop, Dalibor Marić i doktor znanosti Krešimir Sučević Međeral