Razgovor s Lukom Omanom i najava akcije

Luka Oman, predsjednik Prijatelja životinja, osobno je došao pohvaliti Vegehop koji je od 2020. u potpunosti veganski restoran.

Restoran Vegehop je imao vrlo posebne goste, Luku i Katju iz Prijatelja životinja i to ne sasvim slučajno. Naime, i udruga Prijatelji životinja kao i restoran Vegehop ove 2020. godine slave 19 godina postojanja.
Gotovo od samih početaka Vegehop i Prijatelji životinja usko surađuju. Valja napomenuti da iako Vegehop postoji 19 godina gospodin Dalibor Marić je vlasnik zadnjih 12 godina. Prvih 7 godina bilo je četvero vlasnika koji su se izmjenjivali. 

Dado: Luka, dok sam bio mlad i nadobudan i kad sam otvarao restoran ostalo mi je u sjećanju jedan tvoj savjet – bilo bi lijepo da restoran ne bude reklamiran kao isključiv za vegane i vegetarijance već da on bude svojevrsni showroom i za ljude koji jedu meso. Da ljudi vide kako mogu živjeti etički možda samo jedanput ili dvaput tjedno pa s vremena na vrijeme povećavati svoj broj dolazaka i na koncu se sasvim preokrenuti na veganski način prehrane. Danas se mogu pohvaliti da ima puno takvih primjera u restoranu, naime po statistikama 75% do 85% ljudi koji dolaze u restoran uopće nisu vegani. Tada nisam shvaćao o čemu pričaš ali sada sam ti zahvalan na savjetu i drago mi je da su se tvoja predskazanja i tvoja želja ispunili. Da je Vegehop živio samo od vegana i vegetarijanaca, vjerojatno bi davno financijski bankrotirao. 

Luka: Hvala puno na gostoprimstvu, ne samo sada nego na svim gostoprimstvima kako mene tako i ostalih volontera u Udruzi.
Primjerice kad trebamo na brzinu napraviti neku vegansku klopu za gostovanje na nekoj televiziji gdje ćemo to predstaviti uvijek je Vegehop tu rado uletio i dapače vrlo lijepo i aranžirao ono što smo predstavljali.
Ono što nekako imamo kao zajednički cilj je taj da se približimo upravo ljudima koji još uvijek jedu meso. Drago nam je da ljudi imaju mjesto gdje mogu praktično iskusiti vegansku hranu, pojest i vidjeti da se mogu najest, da im može biti ukusno, da se nakon takvog obroka dobro osjećaju, da bi mogli navratiti opet i s vremenom to uvrstiti u svoju svakodnevicu.
To ne znači da se ne obraćamo veganima i vegetarijancima kojima je ova tema vrlo poznata ali vrlo je važno da se obraćamo ljudima koji tek trebaju upoznati sve prednosti veganske prehrane i lagano prijeći na nju. 
To je ono što nama jako puno pomaže u radu i u praksi se definitivno pokazalo kao jako dobar put. Naime mnogi ljudi koji sami na početku tvrde da nikada neće postati vegani, sada su itekako na veganskoj prehrani i upoznali su zdravstvene, etičke i ekološke prednosti, zastupaju ih i šire dalje. Sve krene od toga da se malo počne eksperimentirati, malo se negdje proba veganska hrana, dođe se do nekog letka ili brošure, češće se svraća do Vegehopa i na kraju se potpuno promijeni način prehrane.
Mislim da je jako važno ljude potaknuti, a kako bolje potaknuti nego dobrim zalogajem.

Dado: Interesantno je da si ti već u našim prvim razgovorima prije 12 godina na mene vršio jedan blagi pritisak kako restoran mora biti veganski umjesto vegetarijanski. Moram priznati da te tada nisam shvaćao, niti sam vidio veliku razliku u tome. Činjenica je da je veganstvo u zadnjim godinama doživjelo jedan veliki bum. Koliko ja raspolažem statistikama u svijetu je trenutačno više vegana nego vegetarijanaca.
Na samom početku ovo je bio vegetarijanski restoran, pa smo onda imali menije koji su bili vegetarijanski i veganski da bismo na koncu vidjeli da su prevladale narudžbe za veganskom hranom. S vremenom smo ukinuli vegetarijanski meni i ostale su nam samo neke slastice, kojima nismo mogli naći zamjenu. Vremenom i to se promijenilo. Srećom, danas na tržištu imamo stvarno sve moguće zamjene za sve mliječne proizvode. Na koncu, početkom 2020. ponosno sam sjeo pred Luku, Katju, pred cijelu skupštinu “ Prijatelja životinja” i objavio da smo postali veganski restoran.
Moram priznati da smo na nekim preparacijama jako dugo radili kako bi postigli onaj identičan i prepoznatljiv okus kao na primjer za naš najpoznatiji kolač Dunavski val. Lazanje, za njih smo se mučili godinama da nađemo zamjenski sir koji sada napokon ima na tržištu. Zapravo većina gostiju uopće i ne primijeti da su naše lazanje veganske jer su po okusu identične, a možda i mrvicu ukusnije od prošlih.
Dakle od 01.01.2020. mi smo u potpunosti veganski restoran. Malo mi je žao što nam je trebalo 12 godina i malo me sram, ali veliki utjecaj i veliko strpljenje Luke su tome uvelike doprinijeli. Još jedanput hvala.

Luka: Evo moram priznati da mi je iznimno drago, kao i svima u našoj Udruzi. Svakako smatramo da je to jedan predivan korak za Vegehop, ali ne samo za Vegehop nego za cijeli pokret u Hrvatskoj jer svi težimo istom cilju, a to je da približimo ljudima što suosjećajniju prehranu.  Znači ona je takva da je može pojesti i vegetarijanac, može je pojesti onaj koji jede meso, a naravno na kraju i vegan. I to je upravo ta jedna lijepa prednost. I naročito za proizvođače, uvijek smo predlagali da ono što proizvode, proizvode veganski i da si tako ne sužavaju svoje korisnike i kupce jer ako recimo stave negdje jaja, negdje mlijeko, automatski onaj tko ne jede jaja i mlijeko neće kupiti taj proizvod, a ovako kada je on veganski, kupit će ga i vegetarijanac, kupit će ga i vegan i kupit će ga naravno onaj koji jede i mlijeko i jaja i meso i tako dalje. Naprosto veganska prehrana je definitivno prehrana za sve.  Kada restorani i proizvođači na meniju imaju sve vegansko onda je vrlo jednostavno, ono što je ponuđeno je dostupno i prihvatljivo za sve bez obzira na to kako se hranite. Naprosto ne morate uopće razmišljati, je li nešto vegansko ili nije i ne moramo ni mi razmišljati kako se hraniti jer naprosto što god izaberete bit će dobro za vas. I to je jedna filozofija koja može pomoći i ugostiteljima i restoranima i nama kao udruzi, ali svakako i ljudima koji žele upoznati vegansku prehranu jer jednostavno, eto, imaju veću ponudu.
 Svi imamo veću ponudu i svakako ono što treba naglasiti je da životinje, naše zdravlje i okoliš pati zbog mesa, jednako pati i zbog mlijeka i jaja i meda, odnosno drugih namirnica životinjskog podrijetla, i o tome se često ne priča dovoljno. Trebamo govoriti točne informacije kad govorimo o prehrani i kad je netko vegetarijanac treba ga pohvaliti i ohrabriti jer to je veliki korak, ali isto tako treba mu dati do znanja da je i dalje na putu i da jednostavno prigrlivši vegansku prehranu može reći da se zaista hrani suosjećajno, ekološki prihvatljivo i naravno da će takva prehrana izuzetno doprinijeti njegovom zdravlju. Eto, iznimna nam je čast  što je Vegehop sada u potpunosti veganski i dapače to ćemo uvijek naglašavati u našim objavama i pozivati ljude da takvu jednu odluku podrže kako drugačije nego upravo dolaskom u Vegehop. 

Dado: Devetnaest godina je za nama, mi smo se već pohvalili da smo evoluirali do potpuno veganskog restorana. S čime bi se Prijatelji životinja mogli pohvaliti u ovih devetnaest godina? Ja znam da je taj popis ogroman i mi bismo mogli knjigu napisati o tome, ali ajmo onako top 5 ili top 3 ili što god, najjača postignuća koja Prijatelji životinja žele naglasiti. Čak i ako prestanemo postojati od ovoga trenutka znamo da smo nešto promijenili u Hrvatskoj ili u svijetu. Što bih ti izdvojio? Ja znam što bih ja izdvojio sa zajedničkog stajališta, ali čekam da ti to kažeš. 

Luka: Pa naravno sada bismo puno vremena potrošili da nabrojimo sve što smo uspjeli. To ne znači da je to bilo lako, naprotiv, put je popločen s puno, puno truda, odricanja itd. Pa je možda bolje istaknuti neke stvari koje su Vegehop i Prijatelji životinja zajedničkim snagama napravili. To što ih je lakše nabrojati ne znači da su manje značajne, dapače. Veliki uspjeh je da smo kuhali zajedno na Pantovčaku veganske obroke za predsjednika Josipovića i njegove goste. Vegehop je tu odigrao veliku ulogu. Zatim ZeGeVege, projekt Prijatelja životinja, koji je krenuo s jednim restoranom i taj restoran je bio Vegehop. 

Dado: U 8. mjesecu 2020. će biti još jedan ZeGeVege, koji je to po redu? 

Luka: Ovo će sada biti 13.

Dado: Znači prije 13 godina smo krenuli zajedno. 

Luka: Tako je, krenuli smo zajedno, odnosno jedini restoran koji je bio na ZeGeVege festivalu je bio Vegehop, i dapače u tim prvim koracima je zaista trebalo pokrenuti sve i zainteresirati ljude da dođu na Trg i da vide neki drugačiji restoran i hranu koju on nudi. Moram priznati da se već druge godine vidio pomak. Danas je situacija takva da doslovno svi stoje u redu. Vidi se da se malim koracima mogu napraviti velike stvari i da je suradnja vrlo važna, da jednostavno svi koji se borimo za isti cilj ne bismo trebali gledati naše različitosti nego da gledamo zajednički u budućnost.

Dado: Koliko ja znam, prije 13 godina, mi smo bili jedini restoran, a prošle godine 12. ZeGeVege je imao 8 restorana. Imao je oko 40 000 - 50 000 posjetitelja. Te cifre govore da su u ovih 19 godina Prijatelji životinja napravili jednu veliku, veliku stvar. U našem zajedničkom druženju kroz ovih 19 godina smo svjedočili i tome koliko se mijenjala svijest ljudi. Danas, kao prvo, Prijatelji životinja imaju veliku reputaciju u društvu. Možemo slobodno reći da je to najveća organizacija za zaštitu životinja na ovim prostorima. Prijatelji životinja su imali težak put ali su između ostalog doprinijeli tome da je danas zabranjen uzgoj životinja radi krzna. Sjećam se akcije za činčile, zatim imamo zabranu ubijanja životinja u skloništima, korištenje divljih životinja u cirkusima, i malo pomalo se mijenjala svijest. Moram priznati da sam ponekad bio zbunjen kada bi gošće u bundama od životinjskog krzna došle u naš restoran i naručile bi sve potpuno vegansko. Te osobe jednostavno nisu shvaćale što ima loše u tome da je oko 150 malih životinjica utkano u njihovu odjeću. Tijekom vremena su shvatili i mijenjali svoju svijest.  Naš odnos prema životinjama nije samo ono što jedemo, nego ono što odijevamo, što od kozmetike koristimo itd.

Luka: Treba biti ustrajan i vrlo jasan u svojim stavovima, ali to ne znači da treba osuđivati, nego ostaviti vrata odškrinuta. Na primjer, ako netko postane vegetarijanac zbog zdravlja, ne treba ga osuđivati, nego mu treba razjasniti i one ekološke i etičke razloge, da se približi cjelokupni koncept, pa će doći i do toga što odijeva na sebe i da je nelogično da na sebi nosi ubijene životinje, odnosno njihovo krzno. Pa će doći i do pokusa, i kućnih životinja, shvatit će da ne treba kupovati životinje, nego da ih treba udomljavati. Dakle, kada netko tko jako voli pse i mačke ne vidi da jednako pate i svinje i krave ne treba ga osuđivati, nego ukazati da isto tako postoje druge životinje koje jednako osjećaju. Naši korisnici su upravo ljudi koji još nisu spoznali na koji način životinje pate i koliko je važno da se oni sami od toga odmaknu. Definitivno s našim korisnicima moramo biti prijateljski raspoloženi. Jako je važno ne kriviti ljude već sustav koji ih je doveo u situaciju da ne vide ono što je vrlo očito, a to je da su trenutno životinje robovi, da se trenutno vrši genocid nad njima i da je to sve zapakirano tako da se na cijelu situaciju gleda kao na nešto normalno.
Ljudi trebaju otvoriti oči jer vjerujem da ljudi u sebi nose i suosjećanje i razum koji im govori: taj odnos nije dobar jednako kao što robovlasnički odnos čovjeka prema čovjeku nije bio dobar i trebalo ga je promijeniti. Robovlasničko društvo dugo je postojalo pa se promijenilo. Vjerujemo da ćemo jednog dana ovakav odnos prema životinjama smatrati kao primitivnim dijelom prošlosti i da će se ljudi čuditi kako smo to uopće živjeli, kako je moguće da smo jeli dijelove tijela drugog živog bića koje osjeća bol kao i mi.
Zaista nam ne treba iskorištavanje životinja u bilo koju svrhu a naročito ne zbog prehrane. Osim što činimo bol toj životinji, trošimo tolike resurse da bismo došli do hrane životinjskog podrijetla a možemo puno direktnije bez utjecaja na globalno zatopljenje i na ogromnu potrošnju vode doći do hrane biljnog podrijetla. Stalno se priča o klimatskim promjenama i da će nas to doslovno dotući, a upravo naša prehrana najviše utječe na to hoćemo li preživjeti na ovom planetu ili ne. Kada govorimo o avionskom prometu, on troši veliku količinu fosilnih goriva a broj letova je definitivno velik. Njihov utjecaj na klimatske promjene iznosi 3%, što je puno. Utjecaj prehrane, odnosno naša navika jedenja mesa, mlijeka i jaja, utječe 18%, i to je postotak naveden u starijim istraživanjima u kojem nije uključeno sve ono sporedno što je potrebno da kupimo komad mesa. Samo da navedem podatak koji si netko teško može predočiti - Svake godine se na svijetu ubije preko 60 milijardi životinja i na žalost ta se brojka povećava kako se povećava broj ljudi. Danas ljudi ne jedu meso kao što su prije jeli jednom tjedno, jednom mjesečno, odnosno vrlo rijetko. Nisu bili vegetarijanci i vegani već se tako živjelo.
Sada velika većina ljudi meso jede 3 puta dnevno. A onda čak kada se i ne jede meso, jedu se mlijeko i jaja, znači neke druge namirnice životinjskog porijekla što cijelu situaciju pogoršava. Treba naglasiti da ovih 60 milijardi životinja ubijenih zbog hrane su samo životinje na farmama. Tu se ne zbrajaju ribe čiju smrt mjerimo u tonama te životinje koje se uzgajaju i ubijaju po domaćinstvima. Teže je shvatiti kako netko može držati životinju u svojem dvorištu, dati joj ime i onda ju na kraju ubiti. To pokazuje koliko možemo zaglibiti u sustav karizmi u kojem naprosto odlučimo koje ćemo životinje jesti, a koje smatrati prijateljima. Svi promoviramo suosjećanje, ljubav prema drugima, ali to se uči na malim stvarima i upravo mnoga učenja diljem svijeta govore da onako kako se ponašamo prema najslabijima, da ćemo se tako, ako nam se pruži prilika ponašati i prema drugim ljudima.  

Dado: Ono što sam ja primijetio kod Prijatelja životinja, da osim što se toliko trudimo na edukaciji ljudi i promjenama zakona, da se pokušava utjecati na najmlađe jer na njima svijet ostaje. Pokušava se djeci od malih nogu objasniti da u ovom sustavu nešto ne funkcionira. Mene jako impresionirao plakat koji sam vidio u prostorijama Prijateljima životinja - bilo je naslikano pile i kako kljuca jaje iznutra, znači ono se treba izleći, i pisalo je ispod: ''Jaje razbijeno iznutra znači život, a jaje razbijeno izvana znači smrt.“ Ako se od malih nogu radi na edukaciji djece, što Prijatelji životinja rade, imamo neku nadu jer sustav je već napravio svoje. Stariji ljudi su već upali u tu kolotečinu, međutim mladi, pa mogu reći koji su većina članovi Prijatelja životinja, oni predstavljaju budućnost ovog svijeta. Zato ja osobno osjećam veliku zahvalu Prijateljima životinja koji ulažu veliku energiju u edukaciju mladih da bi ove stvari u svijetu izmijenili.

Luka: Upravo tako, samo da spomenem zanemarivanje koje kao odrasli radimo prema mladima. Često im znamo reći da oni imaju izbor, a nažalost ne dajemo im izbor jer im ne dajemo informaciju. To sada mislim na opću populaciju mladih koji o veganstvu uopće ne uče u školi. Žalosno je da djeca niti ne znaju da se mogu hraniti veganski i da im to može biti omogućeno. Ako im se servira da svi jedemo meso i da je to normalno, a da su tamo neki ljudi vegani, da je to njihova stvar i to nema veze s nama, jedenje mesa im je nametnuto kao nešto standardno. Ako bi se vrlo jasno dalo do znanja da postoji izbor jesti meso i ne jesti meso, mislim da bi jako puno mladih ljudi izabralo da ne sudjeluju u ubijanju životinje ako ne treba. 
Ono što je možda još važnije jest da se roditeljima ukaže na izbor i da shvate da ovaj svijet treba biti opstojan za njihovu djecu, a ako nastavimo jesti meso onda će ta djeca u budućnosti biti gladna, naprosto bez resursa, bez dovoljno pitke vode. Znanstvena istraživanja danas ne govore je li veganska prehrana dobra ili nije za djecu, nego koliko je ona bolja za djecu u smislu koliko više nutrijenata djeca dobiju kroz ovakvu prehranu.
Roditelji bi djeci mogli usaditi te zdrave navike poput jedenja više voća i povrća i kako izbjegavati brzu hranu, prerađenu i masnu hranu. Kod mladih je jako zastupljena prehrana mlijekom i mliječnim proizvodima koji su prikriveni u raznim čokoladama i slasticama. Mladi u tom slučaju ni ne znaju da jedu namirnice životinjskog porijekla. Ono što je nama jako važno je ne samo da ljudima iznesemo činjenice, nego da ih više potaknemo da sami razmišljaju, da neke stvari mogu sami otkriti razmišljajući dali je nešto ispravno ili ne. Evo spomenuo sam mliječne namirnice, potaknuti ih da razmišljaju za koga je mlijeko namijenjeno. Kravlje mlijeko je za teliće, pseće mlijeko za štenca, mačje mlijeko za mačiće. Je li ispravno da ja pijemo mlijeko za telića? S druge strane nije nam prihvatljivo da pijemo mlijeko koje je namijenjeno mačiću ili psiću. Zašto je jedno potpuno normalno, a drugo neprihvatljivo u ovom svijetu?  Mladima treba dati do znanja da su im neke stvari servirane i da trebaju o njima promisliti dva puta. Kada bi tako postavili sustav, definitivno smatram da bi svi bili vegani jer bi nas do toga dovele ne samo naše emocije i suosjećanje, već jedan razum i želja da sebi, svojoj djeci i drugima činimo dobro.

Dado: Bitan je izvor informacija, i da ta informacija dođe do što šireg kruga ljudi i ako možemo reći Prijatelji životinja s jedne strane, a evo i Vegehop s druge se uistinu trude dati tu kvalitetnu informaciju. Zato mi želimo pomoći Udruzi na svaki način.
Ovoga puta je ono što možemo organizirati da Vegehop uz svaki prodani dnevni meni jednu kunu odvoji kao malu simboličnu pomoć za Udrugu Prijatelji životinja koji imaju jako velike projekte. Projekti već sad polako probijaju budžet, što znamo osobno, pošto sam član Prijatelja životinja. I svaka donacija, svako sponzorstvo, svaka dobra volja da se ovakvi projekti potaknu je dobro došla. I mi iz Vegehopa bi isto tako željeli sudjelovati. Kao što rekoh za početak slaveći ovih 19 godina postojanja, i polako se pripremati za 20 godina kada ćemo napraviti sigurno puno više i mislim da bi to trebale biti udarne godine za obje organizacije. A evo počet ćemo s ovom jednom kunom od dnevnog menija kroz cijeli mjesec ožujak. 

Luka: Evo zaista, ne mogu prikriti pozitivno iznenađenje. Ne samo zato što će nam to pomoći da neke projekte pokrenemo ili nastavimo, nego je to kao jedno priznanje našemu radu, a nekada je to još potrebnije čisto zato da jednostavno izdržimo i dalje se nastavimo boriti. Svakako ću spomenut jedan projekt u koji ćemo sigurno uložiti, a to je uvođenje vege obroka u javne institucije. Vjerujem da će Vegehopu biti drago da idemo u tom smjeru sa sredstvima koje dobijemo. U Hrvatskoj je povrijeđeno jedno ljudsko pravo, a to je pravo na obrok. Djeca u školama i vrtićima nemaju izbor prema svojoj i volji svojih roditelja, iako za svoje dijete biraju bolje, kvalitetnije, i traže manje uloženih sredstava od institucije. Nažalost djeca često ostaju gladna u vrtićima i u školama, samo zato što biraju vegansku prehranu. Mi smatramo da veganska prehrana treba biti ljudsko pravo što je upravo sada proglašeno na razini EU-a. To može pomoći nama u Hrvatskoj da institucije shvate da dijete ne može biti gladno u vrtiću i da je to sramota, da se svakako treba ponuditi obrok svakom djetetu neovisno želi li taj obrok iz etičkog, vjerskog ili bilo kojeg drugog razloga. Ako roditelji žele da njihovo dijete bude na veganskoj prehrani, to im se mora omogućiti. Veganska prehrana, ne samo da je prihvaćena diljem svijeta kao takva, nego i svjetske zdravstvene organizacije stalno pozivaju ljude da se približe veganskoj prehrani kako bi svi zajedno opstali na ovom planetu. Stoga bi veganska prehrana trebala biti omogućena kao opcija i u svim javnim institucijama. Već unaprijed zahvaljujem Vegehopu i najavljujem gdje ćemo potrošit donaciju. Tu je i puno drugih projekata i naravno da nam to neće omogućiti da ih ostvarimo sve, ali to može biti jedan lijep poziv drugima, ne samo da posjete Vegehop nego da se pridruže donacijama kako bi zajedničkim snagama napravili ovaj svijet ljepšim mjestom, kako za ljude tako i za životinje.

Dado: Još jedanput, sve vas čitatelje ovog članka pozivam da u ožujku posjetite Vegehop jer znajte da će ako konzumirate naš dnevni meni, jedna kuna biti proslijeđena Prijateljima životinja za njihove projekte, a s druge strane ja se želim zahvaliti Luki, želim se zahvaliti Katji i svim volonterima i upravi Prijatelja životinja na njihovom trudu i ustrajnosti za sve ove godine. Želim da se na ovom istom mjestu nađemo za 21 godinu da proslavimo 40 godina Vegehopa, 40 godina Prijatelja životinja, i da u tim trenucima potaknemo i druge generacije koje će možda razviti puno više ovakvih institucija. Možda će za 20 godina biti interesantno pričati o ovom trenutku sada i onom trenutku kada smo počinjali jer tko zna u kojem će se smjeru promijeniti svijet. Jer koliko se promijenio u ovih 20-ak godina je gotovo za ne povjerovati, što će biti za drugih 20 godina evo živo me zanima. Naravno optimističan sam. Sjećam se kako mi je Luka jednom rekao da je on kad je postajao vegetarijanac jeo samo kupus i kruh, ništa drugo nije postojalo i ništa drugo nije imao. Danas imamo takve opcije, koje prije nismo mogli zamisliti.  Hvala vam još jedanput što ste bili naši gosti, i nadam se susretu za 21 godinu. 

Luka: Pridružujem se optimizmu, dapače mislim da Vegehop  jednostavno ni ne zna što ga čeka i koliko će ljudi morati hraniti u sljedećih 20 godina i koliko će morati kupiti puno više tanjura i posuđa. Zato što smatram da veganski pokret sve više raste i da postaje mainstream, jedna ljudska potreba da zaista postanemo bolji i da to pokažemo u praksi i to s vilicom i nožem. Jer koliko vilicom i nožem možemo nažalost uništiti životinja, okoliša i vlastitog zdravlja, toliko s druge strane možemo isto tako pomoći. Moć je u nama samima i definitivno je važno probati. Tako da ako niste posjetili Vegehop, posjetite ga! Vjerujemo da će te ponovno doći, upravo zbog hrane koju ćete probati. Želim iskoristiti ove zadnje trenutke razgovora da pozovem sve da probaju Vege izazov u kojem raste broj sudionika i svaki dan dolazi neki novi korisnik. Naime radi se o besplatnom servisu koji se nalazi na www.v HYPERLINK "http://veganopolis.net/"eganopolis.net, stranici koja uz ostale servise, pa tako i popis restorana na kojem je naravno i Vegehop, ima i servis besplatnog slanja mejlova. Trideset dana svatko tko se prijavi besplatno dobiva recepte, savjete, zanimljivosti i razne poticaje da bude na veganskoj prehrani barem mjesec dana, a onda vjerujemo da će sigurno i ostati. Naravno u tih mjesec dana puno mogu pomoći i posjeti Vegehopu. Ovo je super način kako približiti vegansku prehranu onima koji možda za nju nisu čuli ili nisu imali dovoljno hrabrosti da ju iskušaju. Pod tim iskušaju mislim da zaista treba proći minimalno mjesec dana da bi se moglo vidjeti koliko ona može pomoći i našem psihičkom i fizičkom zdravlju. Jednostavno probajte i vidjet ćete. Isprobajte Vege izazov i finu klopu u Vegehopu.

Dado: Još jedanput hvala, na ovom uistinu zanimljivom razgovoru. Uvijek nam je drago vidjeti vas kao goste u našem restoranu.