Ručak s pobjednicom maratona
Prošlog vikenda vlasnik veganskog restorana „Vegehop“ Dalibor Matić imao je čast ugostiti Anu Štefulj i njezinog životnog partnera Bojana. Ana je u travnju ove godine pobijedila na Prvenstvu Balkana u maratonu koje se održalo u Kijevu. Za pretrčati 42 kilometra i 200 metara trebalo joj je 2 sata, 36 minuta i 28 sekundi.
Dalibor: Kako je započelo Vaše putovanje u svijet trčanja na duge staze?
Ana: Sasvim slučajno, 2015. godine moja je firma bila sponzor utrke u Sloveniji na koju smo se mogli prijaviti kao zaposlenici. Tada sam odlučila da ću sljedeće godine sudjelovati u polumaratonu i tako je bilo.
Dalibor: Koja je tajna Vašeg uspjeha? Tehnika ili trening?
Ana: Iza mog uspjeha stoji samo kontinuirani rad.
Dalibor: Pronalazimo li u maratonu nešto slično biciklističkom pelotonu?
Ana: To postoji u profesionalnom maratonu, a zove se pejsanje. Dakle, postoje ljudi koji drže određeni tempo i na taj način pomažu favoritima u utrci kako bi oni ostvarili što bolji rezultat. Pejseri, naravno, ne mogu držati tu brzinu cijeli maraton već samo 20-30 km. Na Prvenstvu Balkana i na svim državnim natjecanjima pejsanje je zabranjeno i zbog toga natjecatelj može biti diskvalificiran. Ja nikada tijekom svojih natjecanja nisam koristila pejsera.
Dalibor: Dođete li ikada u iskušenje da izađete iz svog ritma i tempa koji ste gradili kroz utrku i koji Vam potencijalno nosi dobre rezultate kada pored Vas protrči trkačica koja napreduje većom brzinom?
Ana: Ovisno o kakvoj je utrci riječ i kakvi su natjecatelji. Normalno je da ako te konkurent prestigne da se u tebi javlja poriv da povećaš tempo i kreneš za tom osobom jer ipak smo u natjecanju. Na Prvenstvu Balkana dvije natjecateljice iz Turske krenule svu vrlo jako u utrku. Već od počeka sam razmišljala trebam li krenuti za njima ili samo pratiti svoj ritam. Odlučila sam ih dostići, ali shvatila sam da to nije tempo koji meni odgovara. Iako bih mogla iza njih trčati još neko vrijeme, moja procjena je bila da takav tempo ne mogu održavati do kraja utrke. Jedna od te dvije cure je odustala već na dužini polumaratona, a drugu curu sam prestigla nakon tridesetog kilometra te ona također nije završila svoju utrku. Sve je to do osobne procjene. Iako je jako motivirajuće da netko trči brže, ja jako dobro znam koje su moje mogućnosti i dobro znam da trčanje izvan svojih mogućnosti na maratonskoj razini znači odustajanje od utrke ili slab rezultat.
Dalibor: Kao čestog gosta Vegehopa i višegodišnjeg vegana moram Vas pitati kako Vaš način života i veganska prehrana utječe na Vaše sportske rezultate?
Ana: Veganstvo ide ruku uz ruku sa sportom kojim se bavim. I inače sam mišljenja da se veganstvo može uklopiti u bilo koji životni stil, samo ga treba moći prilagoditi.
Dalibor: Kako stignete uklopiti full time posao i svakodnevne treninge u svoj dan?
Ana: Moj dan je jako organiziran i isplaniran te ne postoji prostora za prazan hod. Moj posao mi omogućava određenu fleksibilnost. Nije nužno da odradim svih 8 sati u komadu već je bitno da odradim svoj posao. Moj tipičan dan započinje ranim buđenjem i treningom, zatim idem na posao ili odrađujem posao od doma. Nakon posla je na redu drugi trening te spremanje obroka za idući dan.
Dalibor: Postoji li ambicija za Olimpijske igre?
Ana: Mislim da su svi oko mene ambiciozniji oko Olimpijskih igara nego što sam ja sama. Za mene one ili će se dogoditi ili se neće dogoditi, one nisu moj motivator. Motivator sam ja sama, da vidim do kuda ja mogu doći. Nisam tip koji će sve dati kako bih došla na Olimpijadu. Za mene će se to dogoditi ili se neće dogoditi. Obje opcije su u redu. Trčanje je prvenstveno moj hobi i ja imam primarni posao koji uvijek ima prednost pred trčanjem. Da bi se netko pripremao za Olimpijske igre treba postojati fokus 24 sata samo na trčanje i odmor, a odmor meni ipak u ovakvom životnom stilu nedostaje. Dijeli me 7 minuta od Olimpijske norme. To može i ne mora značiti puno. U godinu i pol uspjela sam napraviti napredak od 12 minuta tako da napredak od 7 minuta u 3 godine u usporedbi s tim ne izgleda nedostižno. Hoće li se taj napredak dogoditi ili ne... - vidjet ćemo. Meni je bitno da ja uživam u tome a sve ostalo je manje važno.
Dalibor: Zahvaljujem Vam što ste pronašli vrijeme za ovaj intervju i drago nam je da ste uživali u našem hvaljenom avokado burgeru.
Ana: Hvala Vama. Avokado burger je super ali uvijek dajem prednost dnevnom meniju koji je savršeno nutritivno izbalansiran.
