Majčin dan

Svatko ima majku. Ali i svaka majka ima svoje dijete. I dok smo mali još ne znamo koliko je velika žrtva naše majke prema nama. Naravno mi smo mali, nježni, slatki, simpatični, dragi, nezaštićeni i sve to na neki način kompenzira u očima majke ono što mi radimo kao bebe i djeca. Malim bebama se pune pelene i po deset puta na dan. Majkama ne samo da nije teško to mijenjati nego često će se čuti kako izjavljuju da kakica njihove bebe miriši (po nekad uspoređuju miris s vanilijom :) ).

Opasne čeljusti lavice postaju najnježniji nosači malih lavića dok ih nosi u svojim ustima. Isti ti zubi su spremni raskomadati bilo koje živo biće, a opet postaju tako nježne i zaštitničke prema svojim malima. Pa čak naoči, pune zuba, grube ralje krokodila postaju nježni nosači malih krokodilčića dok ih majka premješta s jednog mjesta na drugo. Majka uvijek ostaje majka, pa čak i ako odgaja svoje mlade u mislima kao kornjača (primjer iz Veda).

Majčin dan treba posvetiti i majkama čiji glas se ne čuje a čija je majčinska ljubav okarakterizirana kao nešto nevažno i neistinito. Kao da krave kojima se telad odvajaju odmah po rođenju ne osjećaju tugu. Ljudi ih smatraju bezosjećajnim strojevima koji nemaju nikakva prava na majčinstvo. Zašto bi imali kada su stvoreni samo za smrt. No i one su majke.

Zato iskoristimo majčin dan posvećujući ga majkama za koje se treba zalagati tako da ćemo bar danas svratiti do Vegehopa i pojesti veganski obrok bez straha da smo naudili nekoj majci ili djetetu.

Dalibor Marić, voditelj Vegehopa